Želja za svijetlim osmijehom i bijelim zubima je preplavila svijet. S obzirom na to da postoji nekoliko načina za izbjeljivanje zubi, dobro je znati koje metode su dobre za zube, a koje je najbolje izbjegavati.
Tržište ima na raspolaganju nekoliko različitih načina za izbjeljivanje zubi – od plastične longete, na koju pacijent sam nanese sredstvo za izbjeljivanje, do profesionalnog izbjeljivanja u ordinacijama, s posebnim svjetlima, toplinom i drugim materijalima.
Gdje i kako početi?
Prije nego što se odlučite na bilo koji način izbjeljivanja zubi, preporučljivo je otići do stomatologa i pitati ga za savjet. On će vam znati najbolje savjetovati, koji način izbjeljivanja zubi je najmanje štetan i koji je najuspješniji, jer izbjeljivanje ne djeluje jednako na sve zube. Ako primjerice imate žućkaste zube, izbjeljivanje će djelovati, a ako imate sivkaste zube, možda izbjeljivanje neće biti vidljivo.
Ako imate zubne plombe napravljene u boji zuba i mostove, možda nećete biti zadovoljni s izbjeljivanjem. Izbjeljivanje ne utječe na boju tih materijala, što znači da će se ti dijelovi zuba još više isticati. U takvim slučajevima je bolje razmišljati o stomatološkim porculanskim pahuljicama i drugim alternativama.
Šteti li izbjeljivanje caklini?
Istraživanja su pokazala da izbjeljivanje sadrži i do deset posto karbamid-peroksida, ne šteti caklini i šteta je minimalna.
Koje su prednosti izbjeljivanja zubi?
Izbjeljivač može u relativno kratkom razdoblju vizualno uljepšati čak i žute zube, jer se učinak izbjeljivanja može vidjeti u roku nekoliko tjedana, ili čak nekoliko dana (ovisno o metodi).
Uspjeh izbjeljivanja ovisi o tome koliko često pacijent primjenjuje izbjeljivanje na zubima. Neugoda i nuspojave izbjeljivanja su više iznimka nego pravilo.
Koji su nedostaci?
Trenutno nema rezultata studija koje su pokazale nuspojave i dugoročne štete na zubima. Ipak, stručnjaci ne preporučuju previše izbjeljivanja zubi, da izbjeljivač ne bi utjecao samo na zubnu caklinu.
Neki nedostaci izbjeljivanja:
- da bi postigao željeni rezultat, pacijent mora na zubima imati sredstvo za izbjeljivanje, šest do osam sati.
- kemikalije u sredstvu za izbjeljivanje, mogu utjecati na percepciju okusa i probavu.
- izbjeljivanje može uzrokovati povećanu osjetljivost zuba, iritirati zubno meso i uzrokovati upalu grla.
- rezultat izbjeljivanje je teško predvidjeti, jer ovisi o načinu izbjeljivanja, boje zubi i same cakline.
- teško je predvidjeti hoće li rezultat izbjeljivanja zadovoljiti pacijentova očekivanja ili ne.
- izbjeljivanje se provodi u intervalima i treba ga ponavljati, jer zubi nakon nekog vremena mogu ponovno požutiti.
Malo o domaćim sredstvima i metodama izbjeljivanja zubi…
Domaća sredstva za izbjeljivanje sadrže peroksid ili kerbamid-peroksida nekoliko posto, što izbjeljuje zubnu caklinu. Ta sredstva za izbjeljivanje možete kupiti u obliku gela, primijeniti ih na posebnim udubinama, koje obično proizvodi stomatolog, na temelju pacijentovog ugriza. Kod prečeste uporabe tih sredstava mogu biti uništena zubna caklina i živci, zato je važno da ih koristite pod nadzorom stomatologa.
Zubne paste nisu tako učinkovite kao što njihovi proizvođači tvrde.
Neka sredstva za izbjeljivanje treba upotrebljavati dva puta dnevno, dva tjedna, a neka su namijenjena za noćnu upotrebu, treba ih se upotrebljavati tjedan ili dva. Ako primijetite bilo koju nuspojavu, nužno je o tome obavijestiti osobnog stomatologa.
Povećana osjetljivost zubi na izbjeljivanje je vrlo česta nuspojava, ali obično nestaje nakon završetka tretmana. Neki ljudi u procesu izbjeljivanja zubi imaju problema sa zubnim mesom koje može biti uzrokovano neodgovarajućim udubinama ili samo sa sredstvom za izbjeljivanje.
Na tržištu postoje brojne paste za zube sa sredstvom za izbjeljivanje. One sadrže manje količine karbamid-peroksida i sitne abrazivne čestice koje kližu po zubnoj caklini i zube čiste mehanički. Za razliku od drugih metoda za izbjeljivanje zubi, one nisu toliko učinkovite.
Foto: Pressmaster/Shutterstock
Odgovori